Bajka sa tužnim početkom
Smrću organizma ne gase se biohemijski procesi u njemu. Štaviše, postoji čitavo mnoštvo života u njemu i poslije same smrti organizma. Budući da su nekad živjeli u jednom veoma ponosnom organizmu slavne biografije-žitelji istog, različite bakterije, virusi i ostali društveni pregaoci, pokušavaju da pronađu političko rješenje za njegov oporavak. Svi su svjesni da organizam ne funkcioniše ali to i jeste jedino oko čega se slažu. Oko načina njegovog oporavka konsenzusa nema.
Jedni smatraju da je potrebno svu energiju usmjeriti na oporavak srca. "Srce je srce našeg organizma!", viču oni, iskreno uvjereni da je srce oduvijek karakterisalo njihov organizam i da, stoga, nema oporavka cijelog organizma bez vraćanja srca u biološko-cirkulatorni poredak istog.
Drugi insistiraju, pak, na mozgu. "Pustite sad srce, sad su druga vremena, moramo vratiti u funkciju glavu a za šta je neophodno biti hladne glave". Oni su zagledani u budućnost, spremni na bolne reforme samo da se električni impulsi u mozgu ponovo upale. Odsjeći nogu, obe ili čak i reproduktivne društvene organe-sve to može biti cijena koju su oni spremni da plate samo da mozak ponovo radi. Uostalom, uvjeravaju oni, čim proradi mozak i uđemo u društvo organizama sa velikim glavama-narašće nam i po četiri noge, te će nam ih ostati i za izvoz.
Postoje i oni biološki faktori koji cijene da bez ponovnog uspostavljanja tvrdog i nadasve potentnog organa unutrašnjih poslova, spremnog da prodre u najrizičnija i najdublja mjesta spoljnog neprijatelja, apsolutno nije moguće povratiti ugled a samim tim i život cijelog organizma. Ove faktore prethodne dvije grupe nazivaju agentima tajnih urinarnih funkcija.
Biologija svjedoči: u neprestanom sukobu ovih faktora odvija se proces truljenja prethodno umrlog organizma. Prirodni zakoni su neumitni a Hese svjedoči da im još jedino prkosi Mocart, svojeručno.
